Mala pedala i život na škoju

Imam osjećaj od kad sam se preselila na Korčulu da su prošla 3 tjedna,  a ne 4 mjeseca, jer jednostavno nisam stala raditi. Što se i vidi na blogu :-). Trenutno to izgleda tako da uglavnom radim vikendima, kako bih mogla volontirati preko tjedna. Tako je recimo siječanj prošao na način da nisam imala niti jedan slobodan vikend, niti ga provela na Korčuli, a u veljači samo jedan slobodan vikend. U ožujku sam slobodna jedino za uskršnji vikend i to zato što nitko drugi osim mene ne želi raditi za Uskrs :-) :-) Travanj je već popunjen i nemam niti jedan slobodan vikend. Baš mi je grozan taj šef! Uz sve to, na računu udruge imam trenutno za možda svoje 2 bruto plaće, koje su u razini NKV radnika. Zašto? Zato što odbijam prihvatiti da bi roditelj trebao sat terapije ili usluge plaćati 250kn. Znam da je to zaista ekonomska cijena (i ljudi moji, bez ikakvih subvencija iz drugih izvora, stvarno je), ali i ja sam jednom bila roditelj koji je svom djetetu, da ne ostane dijete s invaliditetom, plaćala 2000kn mjesečno terapije u jednom trenutku. Tako je, uostalom i nastao Oblačić – kao otpor prema stavu da zdravlje ima price tag. Imam tu rijetku sreću da obožavam svoj posao više od ičega pa tako umjesto da upalim TV, kojeg nemam, sjednem i pišem nalaze ili materijale za edukacije.

CCPT edukacija Split

Ako mislite da je sve ovo jadikovanje, nije, zato što zaista vjerujem u ono što radim. Pa onda i drugi ljudi vjeruju u ono što radim i da je to ispravan način. Pa je tako Oblačiću JEDNA mama donirala 7000kn za kupnju trećeg instrumenta koji nedostaje, tako da sad Oblačić posjeduje WPPSI-IV, WISC-V i NEPSY-II, Bender- Gestalt je u planu, kao i RTČ za procjenu male djece. Većini ljudi ovo ne znači puno, ali drugim riječima Oblačić će biti u samom vrhu u Hrvatskoj po raznolikosti i kvaliteti instrumenata koje posjeduje. Zahvaljujući upravo ljudima koji prepoznaju trud i namjeru da se pomogne djeci. I zato vjerujem da će se uskoro Oblačić moći financirati isključivo preko projekata, jer se radi dobra i kvalitetna stvar, koja je potrebna lokalnoj zajednici. Samo ove godine do sada je procijenjeno 50ak djece uglavnom predškolske dobi, u terapiju je uključeno trenutno 10 djece, održala se jedna međunarodna edukacija (CCPT), jedna edukacija za splitski vrtić, održava se cijelogodišnja edukacija „Čarobna svjetiljka“ te serija predavanja po Hrvatskoj, s dragom kolegicom Sanjom Ivanušević Grgas na temu „Kako ekrani mijenjaju mozak i dječju igru?“. 

Predavanje u Dubrovniku

I sad je došlo vrijeme i doba godine za moj osobni projekt, koji me prošle godine neizmjerno obogatio kao osobu, a koji ne mislim ispustiti niti ove godine – Zaigrana pedala! Kako ove godine nažalost nemam vremena niti resursa za organiziranje „velike“ Zaigrane pedale (niti mi je to s mojom Kalom ove godine izvedivo), biti će manjeg opsega projekt, znakovitog imena „Mala pedala“. Ove godine mi je želja bila da to bude međunarodni projekt s BiH na ruti, no shvatila sam da budući da nemam osobnog  project manager-a, to neće biti moguće. Ipak, budući da imam predivne prijatelje i poznanike u sportskom svijetu, to će biti izvedivo. Dakle, ruta Male pedale je srijeda 30.3. Korčula, Split u četvrtak 31.3., Makarska u petak 1.4., subota ujutro Metković , a popodne Dubrovnik na sam Svjetski dan borbe protiv autizma 2.4. Sutradan, 3.4. se održava državno prvenstvo u sprint duatlonu Crne Gore u Herceg Novome,koje će ove godine biti posvećeno borbi protiv autizma, zahvaljujući organizatoru Luki Ćupiću, kojemu je bilo dovoljno samo spomenuti inicijativu. Tako će svi natjecatelji u startnom paketu dobiti plavu vrpcu, koju će s brojem zavezati na bicikl i malu brošuricu o poremećaju iz autističnog spektra te važnosti pristupa kroz igru. Popodne će, vjerujem, biti održano i u Herceg Novome besplatno predavanje u sklopu Male pedale za građane i natjecatelje (čekam još odgovor potencijalnog suorganizatora predavanja). JAKO me veseli što će i „moja „ triatlonska zajednica na taj način postati dio priče i još jednom pokazati kako su sportaši uvijek spremni na pružanje podrške djeci s poteškoćama u razvoju. Naravno, ja ću isto nastupiti na spomenutom prvenstvu, iako će to poslije 350km bicikla u 3 dana i ZAISTA malo treninga ove godine (vidi prvi pasus :-)) biti pravi izazov. No postoji ona stara i uvijek vrijedna – važno je sudjelovati!!!

Ono što sam do sada uspjela organizirati su pratnja na putovanju i čuvanje Kale, odnosno ove godine na Pedalu sa mnom ide i Kala <3 Manje više imam sređene i sve smještaje, ono što mi nedostaje još su sredstva za pokrivanje troškova puta i pratnje. Prošle godine sam dobila donaciju od tvrtke Sedam IT,  s kojom sam pokrila sve troškove, no prošle godine sam imala i više vremena za marketing. Ove godine mi je za svih 5 dana dovoljno između 1000 i 1500kn, jer je manjeg obujma projekt, ne moram kupovati domenu od stranice, nema toliko kilometara niti trajekata itd... No moram priznati da je to trenutno za udrugu puno, tako da ako netko zna neku firmu kojoj je takva donacija ok ili zna neki drugi način na koji se može do Uskrsa skupiti novac, super! :) Naravno, kao i uvijek, ja idem skupila/neskupila.

Ono što mi je od svega najvažnije je da se priča o tome, da se priča o poremećaju iz autističnog spektra, što je, a što nije poremećaj, da se priča o tome kako je igra način kroz koji se može doprijeti do svakog djeteta, bez obzira na poteškoću, da se priča o adekvatnim terapeutskim postupcima i metodama procjena te da se priča o važnosti odnosa između djeteta i roditelja te kako pomoći roditeljima da se nose s novom situacijom.

 

I na kraju, da se priča o tome kako ne moramo svi biti isti da bi smo bili jednako vrijedni i voljeni članovi društva. Glavni cilj svačijeg života bi trebao biti ne biti poput drugih, nego biti sretan!

2.4. je dan kada bi svi trebali obući nešto plavo i biti drugačiji od drugih. Tko zna, možda upravo taj dan pronađemo sami sebe!