Djeca djeci - priča o dugi

Sjećate se Dobriše Cesarića i njegove pjesme "Slap"? Ne znam za vas, ali  mi smo ju morali naučiti napamet i to je bila jedna od rijetkih pjesama za koju mi je to nije bilo teško, jer me oduševila od prvog trenutka. Iako, nisam imala pojma što ona u biti znači. Sada znam :). Mali podsjetnik:

"Teče i teče, teče jedan slap;

Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,

I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,

I moja kaplja pomaže ga tkati."

Trenutno je prvi vikend u kolovozu, koji svatko proživljava na svoj način. Dio ljudi slavi praznik, netko radi iako je praznik, svima je vruće iako je ljeto, netko niti ne zna da je praznik jer je godišnji, a danas je bio i Baće akvatlon. Pitate se što je to? Tradicionalno neformalno druženje splitskih triatlonaca, baš kao što je sutra i Guerilla triatlon, tradicionalno prvu nedjelju u kolovozu. Ove godine kad sam se raspitivala među ljudima hoće li biti Guerille, odgovor je bio uglavnom "neee znaam", "treba pitati Kikija", "nije si Kiki oglasio" itd. Mislim, to nije nikakva utrka, to je u biti zajednički trening. Treba samo netko tko će nam čuvati stvari i to je to. Ali nitko ne zna ništa :). Na kraju sam pitala Kikija i rekao je da se nije imao kapaciteta baviti ove godine s time, jer mu je, logično, zdravlje na prvom mjestu, a imao je dosta problema sa zdravljem ove godine. Na kraju, bilo je dovoljno staviti na fejs post o tome - "Ljudi, ajmo ne iznevjeriti Kikija i pojaviti se 6.8. u 6.00 na Benama, Kiki je to zaslužio.". I ljudi su se javili, ljudi će doći, a na kraju će Kiki doći čuvati nam stvari i štopati vrijeme <3. I bješe Guerilla. Ako vam sutra bude vruće, sjetite se da postoje negdje oko Splita luđaci koji su ustali prije 5 ujutro, da bi na +40 plivali 1.9km, vozili bicikl 90km, a zatim trčali 21km. :)

S tom Guerillom, ovaj tjedan ću završiti s 19h treninga. S obzirom na vremenske uvjete, zadovoljna sam. Još samo da trčanje uspješno podignem i to je to. Onda preostaje još samo ove jeseni jedan ajronmenčić odraditi. :)

Devetnaest sati u jednom tjednu je zaista puno vremena za provesti sam sa sobom. To je meni najdraže vrijeme, vrijeme kad uživam i kad mozak radi 100 na sat. Nemojmo zaboraviti da je i Zaigrana pedala nastala upravo na jednom biciklističkom treningu. Prije 2 i pol tjedna je gorio Split (na moj rođendan, a Kala i ja smo bježale pred požarom ispod prozora), a između ostalog i odlagalište otpada Karepovac. Zbog toga, 2 dana u Splitu su bile povišene koncentracije nedozvoljenih plinova, a građani se digli na noge. Naravno, s pravom i trebaju se dignuti. No, postoji jedan grad u Hrvatskoj gdje su povišene koncentracije nedozvoljenih plinova i preko 200 dana u godini. Jedan prekrasan grad s jako dragim i toplim ljudima. baš onako kako Slavonci jesu. Imala sam prilike boraviti tamo i grad me stvarno oduševio. Riječ je, naravno, o Slavonskom Brodu, gradu preko puta Bosanskog Broda, gdje se nalazi rafinerija s prastarim postrojenjem koje radi na naftne derivate i ozbiljno zagađuje okoliš. Dakle, rafineriju čak ne treba niti zatvoriti, nego samo modernizirati. Eto, ako se pitate koliko vrijede životi nekoliko desetaka tisuća ljudi iz oba Broda i okolice - ti životi imaju vrlo preciznu cjenovnu etiketu. Prosvjedovali su oni više puta, molili vlast da napravi nešto, stalno se obećava modernizacija, ali dani prolaze, a ništa se ne događa. Prosvjedi inače živciraju ljude - vladajuće zato što ih se kritizira pa pokušavaju to zataškati, a druge ljude zato što je prva reakcija vrlo često - pa  što oni prosvjeduju, nama je isto teško pa ne prosvjedujemo. Umjesto - vidi ih, oni prosvjeduju i pokušavaju nešto promijeniti, ajmo i mi! No, u svemu tome postoji jedna populacija koju nitko ništa ne pita, koja ne prosvjeduje i koja zaista nema nikakvu moć nad svojom sudbinom - djeca. Duboko se zamislite nad sljedećim pitanjem - treba li pravo na čisti zrak biti određeno s geografskim mjestom rođenja unutar iste države? Nemaju li djeca rođena u Slavonskom Brodu i recimo djeca rođena na Korčuli jednaka ljudska prava? Pa ja mislim da imaju. I djeca u Slavonskom Brodu i djeca na Korčuli misle da imaju! I što sad? Ja sam sama, samo jedna mala kap, što ja mogu promijeniti? Pa možda ne puno, ali i jedna kap ponekad prelije čašu. Mogu napraviti ono što mogu napraviti. A mogu napisati jednu priču, sanjati jedan san i biti jedna mala kap koja će ga pomoći tkati.

Priča

Jednom davno u jednoj maloj, šašavoj zemlji, postojao je jedan grad. U blizini tog grada, nalazila se jedna špilja s velikim čudovištem, koje riga smrdljivi zrak. Taj smrdljivi zrak, osim što je jako neugodan za disanje je i jako opasan, tako da je taj grad u samom vrhu te zemlje po broju  oboljenja sa smrtnim posljedicama. Stanovnici tog grada su se pokušavali na različite načine boriti protiv tog čudovišta, no do dana današnjeg, nisu uspjeli pronaći način. Postoji legenda da se čudovište može pretvoriti u dobrog medu, koji više neće zagađivati zrak i štetiti svojim susjedima, no za to je stanovnicima potrebna pomoć kralja. Pokušavali su na razne načine privući pozornost kralja, no kralj je uvijek bio preokupiran raznim drugim zanimljivostima u zemlji te nije našao vremena se posvetiti gorućem problemu stanovnika. Zato su se djeca iz tog grada odlučila obratiti vilama iz čarobne šume Vilinput i zamoliti ih da im pomognu barem jedan dan udisati čisti zrak. Vile su se rado odazvale i preletjele cijelu zemlju u potrazi za najčišćim zrakom. Našle su ga na jednom dalekom rajskom otoku, iza 7 gora i zamolile djecu tog otoka da pošalju svoj zrak dječici zagađenog grada. Djeca rajskog otoka su sakupila najsvježiji zrak u čarobnom kanalu, u kojem uvijek puše vjetar, spremila ga u čarobnu teglicu i odlučila poslati djeci zagađenog grada. Da bi čarobna teglica došla do zagađenog grada, treba proći 7 gora kroz nepoznatu zemlju. Zato su djeca rajskog otoka zamolila jedan oblačić za pomoć, koji će preletjeti svih 7 gora i donijeti zrak djeci, kako bi barem jedan dan sva djeca te zemlje imala jednaka ljudska prava - pravo na svježi zrak, pravo na zdravlje, pravo na život!

Djeca rajskog otoka 

Kako ova priča barem djelomično ne bi ostala priča, nastao je novi projekt: "Djeca djeci - pravo na svježi zrak"! Projekt započinje u četvrtak 24.8., kada ja krećem biciklom na put prema Slavonskom Brodu s teglicom koju su napravila vrtićka djeca s Korčule. Plan je u 3 dana proći 450km do Slavonskog Broda biciklom kroz BiH. Prvi dan do Počitelja, drugi dan do Zenice i treći dan do Slavonskog Broda. Glavni događaj je 26.8., kada će vile iz udruge Vilinput preuzeti čarobnu teglicu i pustiti zrak djeci iz Slavonskog Broda. Naravno, događaj se pretvara u nešto puno veće, tako da ću imati dio puta pratnju, dočekat će me biciklisti, bit će biciklijada, pričat će se priče, uključit će se sve sportske udruge i udruge građana itd. Kroz idući tjedan ćemo imati gotov cijeli program i popis svih partnera, a moje biciklističke dogodovštine s ceste ćete moći pratiti na blogu "Zaigrana pedala"

Ovo nije prosvjed. Ovo nije događaj protiv. Ovo je događaj ZA. Za djecu i za život. I nema veze s prijašnjim eventima ovih za/protiv tema, iako bi bilo divno kada bi dobio barem pola te medijske pozornosti. Jer ova djeca su živa, stvarna i vrlo stvarno umiru. Kada odrasli ne mogu ništa, onda možda djeca mogu. Pokažimo im da mogu, dajmo im tu moć.

Poanta ove dvije priče (Guerilla i projekt) je da svatko može dati svoj doprinos. Ponekad je dovoljan status na fejsu, a ponekad je potrebno biciklirati 450km i riskirati svoj život. No svi smo mi važni, svi smo mi dio istog slapa i svi smo potrebni da bi san o dugi postao java. Budi ta mala kap, sanjaj san, budi duga!