Tour de Croatia

Na zadnjoj godini fakulteta imali smo jedan odlični praktični kolegij – Identifikacija darovite djece. Stvarno, čovjek puno nauči, između ostaloga kako očajan škloski sustav imamo. No, to znamo i bez kolegija i to nije tema ovog bloga. Između ostalog, glavno obilježje darovitih i ono što ih čini drugačijim od „samo“ pametnih je kreativnost! Rečenica koja mi je nekako najviše ostala u pamćenju te koja se toliko puta potvrdila i u mom vlastitom životnom iskustvu je da smo najkreativniji kada to moramo biti. Čak i priroda tako funkcionira, kroz proces evolucije, jer ako nisi kreativan i ne evoluiraš, svakako ćeš izumrijeti. Ne pokušavam implicirati da sam darovita haha, nego da u nama svima čuči kreativnost, samo što neki put izađe tek kad mora.

Ovo ljeto, kao i prošlo, imam minimalan godišnji. Nije da ne bih mogla uzeti više u komadu, ali to znači značajno manje prihode pa sam se našla pred pitanjem kako da zadržim prihode, a da ipak Kala i ja odemo na more? Eh, pa bila sam kreativna :-). Dakle, službeni godišnji mi počinje  5. srpnja i traje do 20. kolovoza, za vrijeme kojeg perioda ću provesti 33 dana na moru i manje-više normalno raditi (Kala će cijelo vrijeme biti na moru, kod rapskog ogranka obitelji). Takav plan podrazumijeva svaki tjedan 1-2 puta putovanje Zg-Rab-Zg, što bi opet bio trošak i bila bih na nuli. Iiiiiii, pogađate – bicikl i nožni pogon ne koštaju ništa ;-)!

Jesam li ja normalna?

Pa mislim da jesam, što ima lošeg u tome da jedna mama pokušava ljetovati sa svojim djetetom? :-) Naime, primjetila sam da mi onaj Tour de Velebit nije ostavio nikakve vidljive fizičke posljedice, a iako je bilo samo 130km u điru, uključivalo je 2800m n/v i preko 30km makadama uzbrdo, što je poprilično iscrpljujuće. No imala sam osjećaj da bih mogla nastaviti dalje prema Zavižanu, nije bilo nikakve premorenosti, a dok je moje društvo sutradan provelo ležeći u krevetu, ja sam odradila dva zahtjevnija treninga. Dakle, fizički definitinvo mogu to otpeljati u komadu, pogotovo na cestovnom biciklu (pričamo o oko 210km, to dio mojih fejs frendova pelje za normalan trening). Osim toga, glavni problem mi je u zadnje vrijeme što ne stignem baš trenirati zbog puno obaveza – gdje ćeš bolji trening za dugi triatlon? Jedino me malo brinu turisti na cestama, da ne bih postala dio ljetne češke statistike, ali to je rizik koji preuzimam kada odem na svaki biciklistički trening.

Dakle, plan je u srpnju 2x Rab-Rijeka i 3 puta Rab-Zagreb. Slične bilance su u planu i za kolovoz, možda koji put više Rab-Zagreb pa ćemo vidjeti, tko živ, tko mrtav, a tko 33 dana na moru, s punim džepovima love (figure of speech, naravno). :)

“I never made one of my discoveries through the process of rational thinking” A. Einstein

Vratimo se mi na kreativnost – ne znam je li to do nekakve kulturološke stvari, postkomunističkog društva ili čega, no mi često nemamo puno ideja o tome kako živjeti život na bilo koji drugi način od onoga što nam je netko rekao, nekakvoj imaginarnoj špranci. I zato su danas mladi često u banani, jer više nema tog magičnog posla koji te čeka poslije faksa, auta kad napuniš 18 ili stana kad se odlučiš umrežit u zajednicu zvanu brak. Tu i tamo se nekome zalomi, ali to više nije pravilo, niti bi trebalo biti pravilo. I onda depra – moj život nema smisla, moja mama/tata nisu tako živjeli itd. Naravno, puno stvari bi trebalo biti bolje. Ali nije. I to je to. I što ćeš sada napraviti? Što ćeš TI napraviti?

Uvijek postoji način da postignemo ono što želimo, da budemo ona osoba koja želimo biti, neki put je teže, neki put se treba više pomučiti, neki put je taj prijevoj na planini tako daleko da misliš da i ne postoji, da je netko lagao, neizdrživo je. Ali tu je, uvijek. Priroda nam je dala sve resurse unutar nas samih, priroda uvijek da svakome priliku da evoluira, ostalo je na nama ;-).